Pujanke, Pujanke...

Iz atomskog skloništa krenuli smo mi,
do olimpijskog trona popeli se svi.

Počeli smo u ljeto dvijetisuće i druge,
startavši utrku na duge pruge.

Bila kiša, ljeto il' zima,
u našoj dvorani djece uvijek ima.

Tko je najbolji, svako djete zna?!
Pujanke, Pujanke to vam kažem ja!

Dok se borimo čuje se HAJIME i MATTE!
Te dvije riječi već dobro svi znate.

Uz borbe, randori i shiai,
čuje se povremeno i koji KIAI!

Na judo strunjači prohodali smo mi,
Državni prvaci odavno smo već svi.

Od rođenja judo nam je u krvi,
Pujanke, Pujanke bit ćemo prvi!

Dok na strunjači Štriba pošteno sudi,
Vlatka nas opominje; miran budi!

Iz Dicma nas vozi vozač prve klase,
Maretić mu je ime, najbrži je zna se.

Trener Marin vrijedi za dva,
jer svakom djetetu najdražu tehniku zna.

Dok nas na tatamiju Vlado bodri, a Slavko budno prati,
barba Bobo je tu da nam čajem slatke muke skrati.

U Budimpešti smo svjetsku broncu osvojili,
a u Češkoj i Europu pokorili.

Dalek put od Portugala do Singapura smo prošli,
da bi do dvije Olimpijske bronce došli.

Zlato, srebro ili bronca...
I ova pjesma došla je do konca.

Tko je najbolji, svako djete zna?!
Pujanke, Pujanke to vam kažem ja!

autor: Slavko Preradović