Judo rječnik


 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ŠTO JE JUDO ?
             Iako se i danas misli da je judo mistična vještina samoobrane, zbroj fantastičnih i tajanstvenih trikova , to je mišljenje pogrešno. Istina je da je judo nastao, kao uostalom i svi drugi suvremeni borilački športovi, od vještine borenja, ali je to danas moderan šport, olimpijski šport, koji spada u obitelj hrvačkih športova. Grčko – rimski i slobodan stil hrvanja i judo vrlo su slični te samo razlike u pravilima natjecanja utječu na razlike u tehnici. Natjecatelji u grčko – rimskom i slobodnom hrvanju ne smiju u borbi upotrebljavati zahvate hvatanja za odjeću, dok natjecatelji u judu gotovo isključivo hvataju protivnika za odjeću (kimono) pa iz tih razloga u pravilima proizlazi glavna i bitna razlika između te dvije vrste hrvačkih športova. Iz toga je proizišla i sama razlika u odjevanju natjecatelja. Popularnost juda danas je vrlo velika, unatoč tome što je za njegovo usavršavanje i vježbanje potrebno mnogo napora i truda, i što je taj “put” vrlo dugotrajan. O njegovoj popularnosti govori podatak da je judo po broju zemalja sudionika u judo turniru na olimpijskim igrama odmah uz bok kraljice športova atletike. Judo se vježba u gotovo svim zemljama Svijeta, obvezan je predmet u svim vojskama i policijama pa čak i u školama nekih zemalja.
 
JUDO POVIJEST
             Postoje mnoge legende o postanku vještine koju danas nazivamo judo. Sigurnih podataka ima međutim vrlo malo. Zna se pouzdano, da je judo, koji je u današnjoj formi nastao u Japanu, prenesen tamo iz Kine. Japanci su prihvatili od Kineza osnove čitave svoje kulture i civilizacije, ali je njihov odnos prema tim elementima bio nadasve stvaralački. Oni su usavršavali ono što su od njih primili. Od juda, koji je u početku bio samo usavršen način tučnjave, stvorili su disciplinu koja u sebi sintetizira elemente filozofije, nauke, umjetnosti i športa.
             Jedna legenda o postanku juda govori: “Boraveći u Kini japanski liječnik Akyjama Shirobei Yoshitoki učio je od tamošnjih svećenika neke zahvate, koje su nazivali Tes, a koji su bili sastavni dio kineske vještine Jiu-jitsu, tj. nježna umjetnost. Akyjama nikako nije mogao shvatiti osnovni princip ove vještine koji glasi: “Popusti da bi pobijedio”. Jednog dana kada je padao snijeg, Akyjama je promatrao kako se pod težinom snijega lome jake hrastove grane, dok se vitki bambus povija, ali ne lomi. Tada je shvatio svu dubinu kineske mudrosti i poslije svog povratka u Japan postavo je temelje mnogim školama u kojima se izučavala ova vještina”.

Jiu-jitsu

Jigoro Kano demonstrira uki goshi
             Tako su se pomalo razvijale mnoge judo škole gdje su majstori obučavali svoje učenike. Judo je u Japanu dugo vremena predstavljao tajnu vještinu, rezervirane isključivo za pripadnike povlaštene ratničke kaste Samuraja. Svaka je škola imala niz svojih tajnih zahvata koje je ljubomorno čuvala. Tako je stvoreno stanje koje je kasnije predstavljalo ozbiljnu kočnicu daljnjem razvoju juda.

prof. Jigoro Kano
             Svoj današnji oblik, a i ime judo (nježan način/put) je dobio tek 1882.g. kada je prof. Jigoro Kano, nakon dubokog studija svih ostalih škola i njihovih sistema, stvorio Kodokan, “Institut za traženje puteva”. On ne samo što je napravio sintezu metoda različitih škola nego je od juda načinio zaokruženi sistem psihičkog i fizičkog odgoja u kojem je unio neke nove principe, zaslužan je posebice za razvoj bacanja u judu (Nage-waza).

JUDO
             Judo onakav kakvog je stvorio Kano, naišao je na jak otpor pristalica starih škola. Taj je spor okončan u jednom susretu između ekipe Ko-do-kwana i reprezentacije svih ostalih škola. Svi susreti, osim dva koji su završeni neodlučeno, završeni su pobjedom boraca Ko-do-kwana. Od tada i postoje borbe na strunjačama u judu.
Kodokan
             Judo se nakon toga naglo širi, najprije u Japanu, a zatim po cijelom svijetu. Širenju juda po svijetu su doprinijeli izaslanici Ko-do-kwana, koji su u pojedinim zemljama osnivali škole i institute za proučavanje juda. Između dva svjetska rata judo se počeo javljati u Americi i Europi, poslije drugog svjetskog rata organizirana je Europska judo unija (EJU) 1948.g., a 1951.g. i Međunarodna judo federacija (IJF). Pravila borbe standardizirana su 1951. godine.
 
JUDO KAO OLIMPIJSKI ŠPORT
             Kao izuzetno dinamičan, ali još relativno mlad šport judo privlači mnoge poklonike športa, posebno mladež. Judo je vrlo rasprostranjen po čitavom svijetu. Od dalekog Istoka, preko visokorazvijenih zemalja Europe i Amerike, do zemalja Afrike. Naime judo se počeo naglo širiti poslije drugog svjetskog rata. Tako judo pomalo izlazi iz granica svoje “koljevke” Japana i zahvaća sve zemlje i kontinente svijeta.

Olimpijski judo znak
             Nacionalne judo federacije udružuju se u kontinentalne judo unije, a 1951.g. sve kontinentalne judo unije s nacionalnim federacijama udružuju se u Međunarodnu judo federaciju čiji je član i Hrvatski judo savez. Judo je jedan od najbrojnijih športova u svijetu po broju zemalja koje se bave judom. Po broju učešća natjecatelja i zemalja judo je 3. Olimpijski šport u svijet iza atletike i plivanja.

Olimpijski krugovi
             Inicijativa za uključenje judo športa u Olimpijske igre (OI) pokrenuta je još 1928.g. U realizaciju ove inicijative postignuti su značajniji uspjesi tek 1960.g. kada je judo šport primlje za privremenog člana Olimpijskih igara, da bi se tek 1964.g. održala prva natjecanja u judu kao neslužbenom športu na Olimpijskim igrama u Tokiju. Napokon 1972.g. judo šport postao je stalni član Olimpijskih igara u Munchenu. Na OI u Seoulu 1988.g. u program je neslužbeno uključen i ženski judo, koji postaje stalni član programa OI od Barcelone 1992.g.
             Judo doživljava snažnu ekspanziju u čitavom svijetu, a posebno u Europi gdje se intenzivno traga za pronalaženjem novih metoda treninga koje bi bile prilagođene psihofizičkim osobinama europskog podneblja. Znanstvenim istraživanjem poboljšavaju se metode vježbanja, ali se ne napušta osnovni princip judo športa. U početku judo je bio dominantan šport Japanaca, dok bi tek poneku medalju na Svjetskom prvenstvu osvojili borci iz ostalog dijela svijeta. Stvari su se promijenile raspadom zemalja bivšeg Sovjetskog saveza i njihovim ulaskom u EJU. Borci tzv. "ruske škole" su u judo uveli elemente svoje nacionalne vještine borenja Sambo. Uveli su niz nekonvencionalnih tehnika koje ne spadaju u tehnike Kodokana, ali su dozvoljene i u skladu sa pravilima judo borbe. Povećali su dinamičnost borbe stalnim napadima iz raznih stavova i gardova. Tako judo danas postaje šport snage, tehnike, dinamike i izdržljivosti. Ni jedna zemlja nije u judu danas toliko dominantana kao što je to bio nekada Japan.

Uchi mata
"Kraljica bacanja"
             Popularizaciji ovog borilačkog športa svakako doprinose brojna natjecanja od olimpijskih igara, preko svjetskih i kontinentalnih prvenstava do nacionalnih prvenstava raznih uzrasnih i težinskih kategorija. Europska prvenstva se održavaju svake godine od 1951.g.,a Svjetska prvenstva svake dvije godine od 1956.g. (za žene od 1980.g.). Od 1987.g. održavaju se istovremeno europska i svjetska prvenstva za žene i muškarce. O velikoj popularizaciji juda govore i slijedeći podaci: u sastavu IJF nalazi se 189 zemalja cijelog Svijeta sa više od 2.000,000 registriranih natjecatelja.